U sklopu proslave jubileja podmorničarstva, u Tivtu je sinoć promovisana knjiga “Slomljeni periskop”
Udruženje građana „Podmorničar“ iz Tivta i kompanija Porto Montenegro, sinoć su u prostorijama Porto Montenegro Yacht Club-a na Seljanovu, priredili multimedijalno veče posvećeno 85-toj godišnjici dolaska prvih jugoslovenskih podmornica u Boku Kotorsku.
Novoizgrađene podmornice „Hrabri“ i „Nebojša“ u pratnji pomoćnog broda „Hvar“, 8. aprila 1928, stigle su u Tivat iz Velike Britanije gdje su napravljene po narudžbi tadašnje Kraljevske mornarice Jugoslavije. Na taj dana zvanično je započelo jugoslovensko podmorničarstvo koje je, kao jedan od najprestižnijih i tehnološki najizazovnijih vidova oružanih snaga, trajalo do 2005, kada su posljednje podmornice odlukom vojnog vrha tadašnje SCG, povučene iz operativne upotrebe.
Tim povodom u Tivtu se okupilo nekoliko desetina bivših jugoslovenskih podmorničara, kao i čelnici Udruženja podmorničara iz Beograda, Ljubljane i Pule. Manifestaciji održanoj u Porto Montenegro Yacht Clubu, pored ostalih, prisustvovali su i nekadašnji savezni sekretar za narodnu odbranu SFRJ i načelnik Generalštaba JNA, admiral flote Branko Mamula, nekadašnji komandant JRM admiral Fridrih Moretti, aktuelni komandant Mornarice VCG, kapetan bojnog broda Darko Vuković i potpredsjednik Opštine Tivat Krsto Bošković.
Na bogat istorijatove djelatnosti i višedecensijku vezu Tivta i Boke sa podmorničarima podsjetio je predsjednik Udruženja „Podmorničar“ Tivat i posljednji komandant nekadašnje 88.Flotile podmornica, kapetan bojnog broda Rajko Bulatović.
On je naglasio da je nekadašnja SFRJ bila jedna od samo 11 država svijeta koje su bile u stanju samostano konstruisati, razvijati i graditi podmornice kao tehnološki najkomplikovanije ratne brodove uopšte. Tokom 77 godina postojanja jugoslovenskog podmorničarstva, kroz operativnu upotrebu u jedinicama kraljevine i socijalističke Jugoslavije, odnosno SRJ-SCG, prošlo je ukupno 12 velikih i 7 malih, tzv. džepnih podmornica, a podmorničar su bili i jedina jedinica u jugoslovenskim oružanim snagama koji su težište borbenih dejstava mogli prenijeti daleko od naše teritorije, bukvalno „u dvorište“ eventualnog neprijatelja. “Poznati događaji doveli su do toga da sada nijedna država na istočnoj obali Jadrana, od Hrvatske do Albanije danas nema nijednu podmornicu osim u muzejima”, zaključio je Bulatović.
Okupljene su u ime Udruženja podmorničara iz Beograda, Ljubljane i Pule pozdravili Dragan Kosanović, Vojko Gorup i Damir Klarin ističući da danas ta udruženja gradjana u svojim državama čuvaju tradicije nekada elitne jedinice JRM, i odlično medjusobno saradjuju za što je dokaz i lani objavljena reprezentativna monografija “Podmorničarstvo Jugoslavije” koju su zajedno uradili svi podmrničari “od Triglava do Đevđelije”.
Uz podršku predsjednika Iva Josipovića, hrvatski podmorničari iz Udruženja u Puli, kandidovali su se da budu domaćini Kongresa podmorničlkih vetarana svijeta 2017.godine.
U sklopu proslave jubileja podmorničarstva, u Tivtu je sinoć promovisana knjiga “Slomljeni periskop”, autora kapetana fregate Tomislava Draškovića iz Splita. Pored ostalih, o knjizi memoara Draškovića koji je važio za jednog od najboljih i Na bogat istorijatove djelatnosti i višedecensijku vezu Tivta i Boke sa podmorničarima podsjetio je predsjednik Udruženja „Podmorničar“ Tivat i posljednji komandant nekadašnje 88.Flotile podmornica, kapetan bojnog broda Rajko Bulatović.
On je naglasio da je nekadašnja SFRJ bila jedna od samo 11 država svijeta koje su bile u stanju samostano konstruisati, razvijati i graditi podmornice kao tehnološki najkomplikovanije ratne brodove uopšte. Tokom 77 godina postojanja jugoslovenskog podmorničarstva, kroz operativnu upotrebu u jedinicama kraljevine i socijalističke Jugoslavije, odnosno SRJ-SCG, prošlo je ukupno 12 velikih i 7 malih, tzv. džepnih podmornica, a podmorničar su bili i jedina jedinica u jugoslovenskim oružanim snagama koji su težište borbenih dejstava mogli prenijeti daleko od naše teritorije, bukvalno „u dvorište“ eventualnog neprijatelja. “Poznati događaji doveli su do toga da sada nijedna država na istočnoj obali Jadrana, od Hrvatske do Albanije danas nema nijednu podmornicu osim u muzejima”, zaključio je Bulatović.
8. april 1928. godine
Jutros u 6.30 sati pojavili su se na tri morske milje daleko pred ulazom u bokeljski zaliv naši prvi sumareni „Nebojša“ i „Hrabri“, sa opskrbnom lađom naše mornarice Hvar. Naše ratne jedinice stacionirane pred Đenovićem i Baošićem spremile su se za izlaz zajedno sa jednom eskadrilom od 11 hidroavijona…
U 7.30 časova zapažene su na horizontu konture „Hvara“ a malo zatim i konture sumarena. Nad flotilom letele su dve grupe hidroavijona koje su se brzo približavale cilju.
Tačno u 8.10 časova na „Kobcu“ prva komanda pozdrav desno. Posada se postavila u stroj na desnom boku gde je morao proći „Hvar“ a zatim „Nebojša“ i „Hrabri“ sa torpiljerom minonosaca i podmornica. Zaorio se poklik Hura! U tom času iz avijona pušteni su na sumarene lovorovi venci, a mornarska je muzika intonirala državnu himnu. Zatim je čitava eskadrila pod vođstvom torpiljera broj 1 krenula prema Tivtu u svečanom raspoloženju, jer su ovo prvi vesnici naše obnovljene snage na Jadranu.
U tivatsko pristanište bili su pušteni samo pozvani. Admiral Prica održao je oduševljen patriotski govor o značaju ove najnovije tekovine naše ratne mornarice. Admiral Prica završio je govor poklikom Nj. V. Kralju Aleksandru što je posada propratila trokratnim „Živeo!“
Svjedočenje je ovo sa stranica beogradske „Politike“. Tako bilo. Ali, decenijama iza Drugog svjetskog rata o tome se nije govorilo.
„Sva su se obilježavanja vezivala za 1945- tu i godine koje su slijedile, a ljudi koji su prvi uplovili sa podmornicama u tivatsku luku bili su zaboravljeni. Tako je bilo sve do 1998., kada sam uz dopuštenje Generalštaba organizovao proslavu 70 godina podmorničarstva u Jugoslaviji“, kazuje kapetan bojnog broda u penziji Jordan Jovanović.
Do penzije prošao sve što podmorničar može proći. I škole i dužnosti. A krenulo od prsta u moru. Bio đak trećeg razreda raške gimnazije kada je na ekskurziji u Dubrovniku umočio prst u more da provjeri da li je slano! Na Vojnoj akademiji o brodovima mnogo znao, ali mu podmornice bile potpuna nepoznanica, pa ga znatiželja njima privukla. Specijalizacija za službu na podmornicamam bila neminovnost. Baš kao i stalna školovanja kroz radni vijek koja su bila potrebna za određene dužnosti. Još na sve valja
dodati i Komandnoštabnu školu taktike i operatike u Splitu. U skladu sa školovanjem i sve, što bi starije generacije rekle, po PS- u (pravilu službe) nizale se i dužnosti: od komandira navigacije i veze do komandanta podmorničke jedinice.
Priča nekadašnjeg komandanta 88 flotile teče uz podmornicu „Heroj“ na platou Zbirke pomorskog nasleđa u marini Porto Montenegro. Na njoj je tri godine, od 1981. do 1984., komandant bio. A ona dragulj. Prva jugoslovenska podmornica koja je 1967. g. sopstvenim umijećem izgrađena.
„Imali smo veće podmornice starijeg tipa, a to djelo naših graditelja odmah je bilo uočeno u svijetu. Podmornica je imala izuzetne manevarske sposobnosti, povećane dubine ronjenja i povećanu mogućnost ostajanja na moru do mjesec ipo dana. Nakon nje stručnjaci iz cijele Jugoslavije spoznali su nove stvari i još modernije podmornice izgradili su osamdesetih godina (tipovi 31 i 32), a šest malih diverzantskih podmornica bile su kruna tog izuzetnog rada“, kazuje k.b.b. Jovanović, neskrivajući zadovoljstvo što je „Heroj“ u Tivtu i što će ga, na inicijativu kompanije „Adriatic Marinas – Porto Montengro“ stari podmorničarski majstori vratiti u stanje kada je zaranjao u dubine Jadrana.
Kada majstori urade svoje, u podmornicu će moći i zantiželjnici. Strah mogu ostaviti po strani. On uz dubine ide. „Mnogi su iz civilnih struktura bili uvjerenji da mogu što i mi podmorničari, ali bi na zatvaranje poklopca već panično reagovali. Normalno, bilo je i kod nas straha. Ja sam sebe uhvatio da komandujem, a da ne čujem svoj glas. Toliko je bilo napeto. A, da smo hrabri- zbilja jesmo, ali ne treba mjeriti ko je hrabriji: podmorničar, rudar, pilot… Odvažnost krasi sve“, tvrdi Jovanović.
Na znanje i hrabrost, izdržljivost ide. Kako bi se drugačije pod morem neprekidno provelo dvanaest dana i dvanaest noći!? „Uslova, sem da preživiš, nema“, pojašnjava kako se, za obične smrtnike, nemoguće pretura preko glave. „Možeš se umiti slanom vodom, nikakvog tuširanja nema, jedeš konzervisanu hranu. Kada smo izašli bili smo prljavi kao da smo iz rudnika izašlih poslije nekoliko smjena, smrdili smo na ulje, hridrauliku i sva moguća isparenja. Ali, bili smo i zadovoljni jer je zadatak bio izršeni.“
Podmornica na istočnoj obali Jadrana više nema, ali ima podmorničara i njihovih udruženja u Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Tivatsko se u minula dva dana i pobrinulo da se ne zaboravi da su 8. aprila 1928. g. u Boku uplovile prve jugoslovenske podmornice. Zarad toga u grad podmorničara stigle im kolege iz Pule, Ljubljane i Beograda. Na čas istorije, na promociju knjige „Slomljeni periskop“ Tomislava Draškovića i izložbu „Pogled kroz periskop“, koja podsjeća na minule podmorničarske godine. Čast im prisustvom ukazali i komandant Mornarice Crne Gore, k.b.b. Darko Vuković i admiral flote u penziji Branko Mamula.
„Podmornica nema“, veli Jordan Jovanović, „ali smo tu mi, stari podmorničari, da generacijama prenosimo našu bogatu tradiciju. A kada ne bude ni nas, ostaće ’Heroj’ i mala diverzantska podmornica na platou ispred Zbirke, ostaće podmornica u Pivki, pa knjiga „Podmorničarstvo Jugoslavije“, ostaće i arhivska građa koju vrijedno sakupljaju sva naša udruženja“.
%%wppa%% %%slideonlyf=11%% %%align=center%%
6°C
